Ako Bog postoji, zašto ne učini nešto?!?

Otvorimo li bilo koji medijski portal ovih dana bombardirat će nas crnom kronikom, tragedijama, nesretnim sudbinama, ekonomskim katastrofama ili pak potpunim krahovima određenih društava. Počnemo li ih listati, malo po malo počet će izjedati našu nutrinu, zbog stanja u kojem se svijet trenutno nalazi. Teroristički napadi postali su svakodnevica. Sirijci su okupirali Europu sa svih strana, strahuje se kada će i gdje koji izazvati ponovni napad. Bolesti se šire kao kuga, od raka u Hrvatskoj umire svaka četvrta osoba. Pojedini djelovi zemlje su bez hrane, vode, struje, bez ikakvih normalnih uvjeta za život. Pola svijeta je u ratu. Svake 3 sekunde netko  na Zemlji umre od gladi. Pojedina afrička plemena potpuno izumiru. Velikani se prepiru i razbacuju, a narod pati. Ljudi gube domove zbog glupih kredita, oduzimaju si živote zbog švicarca i odabiru život bez potomaka zbog straha od budućnosti. Napuštaju svoje najdraže i odlaze za boljim životom, koji im je obećan. Ali do kad? Svijet je u banani.

Sjediš tako u svojoj sobi, čitaš sve te vijesti i postaješ zbunjen, uplašen, isfrustiran, žalostan i bijesan. Ne razumiješ zašto? Zašto ljudi pate? Zašto je svijet nepravedan?

S jedne strane vidiš toliko patnje i bola, a s druge strane nepotrebne prepirke i ratove izazvane religijom. S jedne strane vidiš ljude koji su jadni i traže bilo  kakvu pomoć da prežive, a s druge strane one koji u ime vjere u nekog boga ( s razlogom je “b” malo ) oduzimaju život i onima koji ga još imaju.  Tu ti se tek javlja gorčina koja počinje izgarati u tebi. Gorčina upravo prema religiji, upravo prema tim ljudima, upravo prema TOM bogu koji je tako nepravedan i licemjeran. I tu zatvaraš svoje srce. I ne čuješ više. I ne vidiš.

Ja ti danas neću reći nešto čime te želim “pobiti”, jer ti nemam potrebu soliti pamet. Neću ti ni reći kako si u krivu, bez da do tog zaključka sam dođeš. Neću ti reći kako si zbog toga što imaš takvo mišljenje manje važan od mene i prljavi grešnik koji “ne zaslužuje ništa bolje”. Neću ni braniti tog boga kojeg toliko mrziš, jer njemu nema pomoći. A pravom Bogu branitelj ne treba. On sam sebe “brani” i dokazuje.

Možda sam te zbunila sa malim i velikim “B”, ali je prilično jednostavno. Postoji Bog – jedan jedini Bog koji se objavio na određeni način na koji se i danas objavljuje. Postoje i mnogi bogovi, koje ljudi positovjetuju s Bogom iako oni nemaju veze s Njim. Tako će mnogi ubijati u ime Boga, osuđivati, proglašavati ljude nedostojnima i pokvarenima, odbacivati ih i etiketirati kao grešnike. Da vam odmah kažem, pravi Bog nema NIKAKVE veze s tim!!! Ljudi sve to rade u ime boga ili bogova koje su si oni stvorili u svojim umovima i u svojim religijama. Sve to rade u ime bogova koje su oni oblikovali po svojim željama, koje su spustili na svoju razinu i na razinu koju oni mogu razumjeti. Sve to rade u ime zla, a onda to pripisuju pravom Bogu i zbunjuju narod koji istinski traži Boga, ali se ogorči prije nego što ga nađe. Pravi Bog je dobar. I sve što On radi je dobro.

Pravog Boga se ne može naučiti. Ne može se odraditi 101 stvar da se dođe do Njega, pa da se za to može stvoriti nekakva šema. Ne može Ga se dobiti time što smo u nečemu rođeni ili time što pripadamo nekoj nacionalnosti. Ne može Ga se se naslijediti od roditelja niti zaslužiti. Njega se mora upoznati. Osobno. Istinski. Intimno.

Usudim se reći kako veliki dio svijeta koji tvrdi da poznaje Boga, zapravo ne zna ništa o Njemu. Tvrde da u ime Njega nešto rade, sasvim hrabri i uvjereni, a kada legnu navečer u krevet ni sami ne znaju u što vjeruju.  Sve što znaju o Njemu, znaju zato što im je to netko drugi rekao. Ili ih je netko to naučio. Može li mene netko poznavati iz priča koje mu je ispričala njegova mama, koje je njoj ispričala njegova baka jer je tako čula od njegove prabake? Naravno da ne. Zapravo zvuči prilično apsurdno. Isto je i s Bogom. Ti osobno Ga moraš upoznati, da bi onda u ime Njega nešto mogao i činiti. A onda sigurno nećeš ubijati, mrziti i prezirati druge. Sigurno. A oni koji ne poznaju Boga, sve rade u ime nekih drugih bogova, a ne u Njegovo ime.

Kada upoznaš Boga osobno, onda imaš priliku čuti od Njega ono što je Njegova volja. Onda shvaćaš da je On taj koji u ovaj svijet šalje ljude kroz koje će donositi nadu, život, zdravlje i sve suprotno onome što se u svijetu događa. Onda se ne pitaš “zašto Bog nešto ne učini?” kada svaki dan vidiš da On nešto čini.

Često slušam ljude koji optužuju Boga zbog stvari koje se događaju u svijetu. Optužuju Njega kako dopušta sve, kako je nepravedan i dopušta da se jedni kupaju u zlatu dok drugi jedva imaju za šaku riže. Optužuju ga kako je Bog koji nema ljubavi i koji pasivno sjedi na nebu i podsmjehuje se. I kako je licemjeran. I kako ne čuje vapaje jadnog naroda. Optužuju Ga da je nemilosrdan. I da mu nije stalo. Složit ću se s vama, bog stvarno možda je ovakav. Ali ne pravi Bog, već onaj bog kojeg je religija stvorila. Onaj bog kojeg je svijet stvorio. Onaj bog kojeg si možda ti u glavi stvorio. Pravi Bog nije takav. Znaš kako znam? Upoznala sam Ga! I iskusila da nije takav. Jer da je On Bog kojem nije stalo ne bi se obratio na vapaje dvoje mladih ljudi sa smrtno bolesim djetetom i promijenio im živote. Da je On pasivan Bog koji samo sjedi na nebu, nebi saslušao molitvu djeteta starog 10 godina i uklonio kvrgu s moje noge zbog koje sam trebala na operacijski stol. Da je On Bog koji ne mari za nas, ne bi moj brat danas bio živ i zdrav nakon svih dijagnoza koje su upućivale na eventualno preživljavanje i, u najboljem slučaju, doživotnu paralizu. Da je On neki tamo daleki Bog ne bi ja danas pisala ovo. O, vjeruj mi da ne bi. Ako te zanima zašto - pitaj me, ispričat ću ti.

Pravi Bog nije pasivan. I ne dopušta sve ovo što se događa u svijetu. Pravi Bog se bori protiv toga i svaki dan  obnavlja. Ljude, sela, gradove, države. Samo, znaš šta je problem u svemu tome? Što te medijski portali neće obavijestiti o svemu tome. Neće ti ispričati o tome kako u istim zemljama gdje se događaju ratovi, svakodnevno hrrrrpa MUSLIMANA upoznaje pravog Boga. Neće ti reći kako se u Africi po par milijuna ljudi skupi na jednom mjestu i kako Bog među njima čini velika čudesa. Kako mnogi ustaju iz invalidskih kolica, bivaju iscjeljeni, kako su brakovi obnovljeni, srca ozdravljena. Kako mnogi nalaze nadu i mir na ovome svijetu. I postaju sretni. U Africi, da, u Africi! Ista ta Afrika priča svjedočanstva kako su cijela sela od par tisuća ljudi u nekoliko dana iscjeljena od side, koja je medicinski neizlječiva. U Kini u kojoj je kršćanstvo zabranjeno, Bog svakodnevno dotiče mnoge ljude koji predaju svoje živote Njemu. Tamo postoje ogromne Crkve koje se sastaju i zajedno slave Boga, skrivajući se od vlasti. Mislite da bi to radili da stvarno nisu nešto iskusili? Stvarno mislite? Postoje mnoga svjedočanstva ljudi koji su upoznali pravog Boga tamo gdje su ga najmanje očekivali – u džamijama, indijskim svetištima, budističkim hramovima itd. Nisu Ga ni tražili, ali su Ga našli. Jer su im srca bila iskrena. Samo nisu znali koga traže. Ne čini se baš kao pasivan Bog, ha? Postoje mnoga svjedočastva ljudi progonjenih zbog svoje vjere koje je Bog oslobađao iz zatvora i tamnica na tako čudesne i nevjerojatne načine. Postoje mnogi ateisti koji danas vjeruju u Boga. Isto tako i mnogi sotonisti koji su ga pljuvali i prezirali, danas Mu služe. Postoje mnoga svjedočanstva ljudi koje je Bog iscijelio od raznih bolesti. Od bolesti koje su neizlječive. To svjedoče ljudi od kojih je medicina odustala. I ti ljudi su stvarni. U svijetu. U Hrvatskoj. U Osijeku. Možeš ih naći i pitati. Mogu ti posvjedočiti. Bog radi. I ne stoji i ne gleda svijet kako se pati. On vidi patnju svijeta i suosjeća. I šalje ljude kroz koje će On djelovati. I sam dolazi. I mijenja stvari. Iz trenutka u trenutak.

Ove stvari o Bogu nisu baš popularne stvari o kojima se priča. To je zato što ga ne poznajemo. Da smo mi kršćanska zemlja, kao što se predstavljamo, naši bi portali itekako pisali o tome. Jer je u Kršćanstvu jedino On bitan. U religiji je sve drugo bitno. Tko je koje nacionalnosti, tko kako izgleda, tko što vjeruje, tko je što obavio... S tim ja odbijam imati veze. Što se toga boga tiče - i ja sam potpuni ateist. Ne trebam takvog boga niti želim vjerovati u njega. Ali što se pravog Boga tiče, spremna sam učiniti što god On traži od mene da u ovaj svijet donesem Njegovu ljubav. Pravi Bog postoji. I nije pasivan. Djeluje. Oooo, itekako djeluje. I voli ovaj svijet. Voli svaku osobu na ovom svijetu, bez obzira tko ili što je ona. I ona priča “sve je to isti Bog samo ga svatko doživljava na drugi način” baš i ne prolazi. Pravi Bog je jedan, a bogova ima puno. Pravi Bog nema puno oblika, utjelovljenja, izričaja i objava. Pravi Bog je jedinstvena osoba, kao ja i ti. Osoba koju trebamo upoznati. I slijediti. Pravi Bog nam je dao ime po kojem ćemo Ga prepoznati. Isus.